Datum objave:

Lovro Majer odigrao posljednju utakmicu za GNK Dinamo – karijeru nastavlja u Rennesu

Pročitajte i ovo

Na plavom je dresu uz svoju desetku dodao još jednu nulu, zaokružio stoticu i mahnuo na pozdrav… U skladu sa starim refrenom „doživjeti stotu“, Dinamov „fantasista“, plava desetka Lovro Majer, ove je srijede upravo „doživio stotu“, upisao je svoj okrugli 100. službeni nastup u plavome dresu i time zaključio svoj zagrebački opus, a profesionalnu karijeru nastavlja u francuskom prvoligaškom klubu Rennesu.

U Dinamo je stigao u ljeto 2018. godine, a odlazi s dojmljivim opusom od  tri naslova prvaka, osvojenim Kupom i Superkupom i, dakako, s jednim plasmanom u Ligu prvaka i nezaboravnim ulaskom u četvrtfinale Europa lige. U tih 100 utakmica postigao je 19 pogodaka uz 26 asistencija.

S obzirom na njegovu nogometnu finesu, atrakciju, potez i dribling, za nas će Majer i po igračkom šmeku i po igri riječi ostati „maher” iako će ga odsad Francuzi zasigurno instinktivno izgovarati – „Mažer“. A, niti to nije loša asocijacija jer po zvučnosti izgovora, ali i po nogometnom genu, neodoljivo podsjeća na nekadašnju zvijezdu francuske lige, a potom prvu violinu Porta u doba kad je portugalsku momčad do naslova europskog prvaka predvodio Alžirac Rabah Madjer.

Majer će u francuskoj League 1 „slijediti“ stope svog dojučerašnjeg maksimirskog suigrača. Upravo je u Rennesu svoje prve nogometne korake i pravu afirmaciju stekao Dinamov branič Kevin Theophile-Catherine. Štoviše, Majer je peti igrač koji će u svojoj biografiji imati upisane nastupe i za Dinamo i za Rennes. Put je još početkom 1970-ih krčio nekadašnje proslavljeno desno krilo, kasnije i trener plavih, Zdenko Kobešćak. Dvadesetak godina kasnije za Rennes je igrao i raniji maksimirski napadač, miljenik plavih navijača, Kujtim Shala, a dres oba kluba nosio je i Francuz s malijskom putovnicom, Tongo Doumbia. Poveznica ovih dvaju klubova je i veliko trenersko ime: i Dinamo i Rennes s klupe je svojedobno predvodio Vahid Halilhodžić.

Kao simbolički dodatak „triviji“ možemo podsjetiti da je ranija proslavljena Dinamova desetka i kapetan plavih i hrvatske reprezentacije, Luka Modrićsvoju zadnju europsku utakmicu u Dinamovu dresu odigrao upravo u – Rennesu. Plavi su u dvoboju lige Kupa Uefa, prethodnika Europa lige, tada protiv Rennesa odigrali 1:1.

Kako god, Majer se prometnuo u jednu od amblematskih figura po mnogima najbolje Dinamove sezone u povijesti, sezone u kojoj su plavi osvojili dvostruku krunu i plasirali se u četvrtfinale Europa lige uz mitski preokret s velikih 3:0 protiv Tottenhama.

Sjetimo se samo efektnog prodora, driblinga i asistencije kojom je protiv Flore otvorio Dinamu put do Europa lige, asistirao za pobjedu protiv Wolfsberga, kasnije je u Klagenfurtu silovitim udarcem „ugurao i loptu i vratara u gol“, atraktivno iz okreta proparao mrežu u Rotterdamu, a jesensku europsku priču zaokružio dvjema asistencijama u pobjedi protiv CSKA… Sjetimo se dubinske lopte kojom je, u okršaju s Moskovljanima, sa svoje polovice terena izgurao Lirima Kastratija otvorivši mu, kako smo već i pisali – „mojsijevski“ prostor kroz more suparničkih igrača… Protiv Wolfsberga je u Klagenfurtu pokrenuo i završio dugu akciju kojom je, nakon proigravanja s Kastratijem, snažnim udarcem proparao mrežu. Zaokružio je i Dinamovu pobjedu protiv Feyenoorda u Rotterdamu kad je iz okreta poslao u gol za Dinamovih 2:0.

Bio je trostruki asistent u maestralnoj izvedbi kojom su nadvisili svojega domaćina Varaždin s 5:0 što je bio snažan psihološki druk četiri dana prije nezaboravnog ogleda protiv Tottenhama. U sjećanju je i pogodak u ogledu protiv Hajduka kad je u smiraju utakmice na Maksimiru spretno zatresao mrežu – “škaricama” za 3:1.

U novoj sezoni bio je jedan od onih koji su praktički preskočili odmor, odmah po završetku iznimno zahtjevne i iscrpljujuće natjecateljske godine uslijedile su obaveze u mladoj reprezentaciji, potom pripreme za novu sezonu koja je startala u rekordno ranom terminu, već početkom srpnja u 1. pretkolu Lige prvaka. I tada je, primjerice, protiv Valura na Islandu bio generator pobjede. Na svojoj je polovici terena, nadomak centra, okružen trojicom suparničkih igrača, spretnim trzajem poslao dubinsku loptu za Luku Ivanušeca, koji je pobjegao obrani i pogodio kut.

No, njegova svestranost i način kojim se poput opruge znao razvući cijelim terenom bili su jedan od temelja Dinamova uspjeha. U Rotterdamu je, primjerice, igrao središnju polušpicu, u Klagenfurtu i Krasnodaru desnog veznog, u Moskvi desno krilo, u Villarrealu lijevog veznog, protiv Tottenhama lijevu polušpicu…

Tekst: gnkdinamo.hr

Nedavno objavljeno