Datum objave:

Kula Lotrščak: Povijest zagrebačke kule s najljepšim pogledom na panoramu grada

Pročitajte i ovo

Kula Lotrščak je jedan od najpoznatijih zagrebačkih simbola koji na svoje postojanje podsjeća svakodnevnim pucnjem Gričkog topa u podne. Lotrščak ponosno stoji na rubnom dijelu Gornjeg grada te pazi na cijelo zagrebačko područje.

Tako je bilo i u prošlosti, kada je, prema legendi, pucanj iz Gričkog topa uništio ručak paši koji se nalazio u turskom taboru koji je bio nadomak Zagreba. Zbog straha, Turci su prekinuli opsadu i pobjegli daleko od Zagreba.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV svojom se znamenitom Zlatnom bulom, iz 1242. godine, odužio Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu od Tatara. Zlatnom bulom, Gradec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, no uz to je došla i obaveza da građani svoj grad ograde zidinama i kulama kako bi se bolje zaštitili.

Nakon gradnje koja je trajala dvadeset godina, utvrde su završene 1266. godine, kada je nastala i kula Lotrščak čija je uloga bila braniti južni ulaz u grad – nekadašnja mala vrata Dverce koja su srušena 1812. godine prilikom uređenja južne promenade, današnjeg Strossmayerovog šetalište.

Kula je dobila ime prema zvonu lat. campana latrunculorum, u prijevodu “zvono lopova” koje je zvonilo uvečer prije zatvaranja gradskih vrata. Nije poznat izgled kule u srednjem vijeku, tek se prema nekim starim crtežima čini da je imala samo dva kata s po dva prozora na svakom katu i četverolisnim krovom. Ulaz u prizemlje bio je na sjeveru i imao je stepenice koje su izvana vodile na prvi kat.

Krajem 16. stoljeća, novi korisnici i nove namjene mijenjaju izgled kule, a najznačajnije promjene datiraju iz 1857. godine u vrijeme romantičkog vala restauriranja srednjovjekovnih građevina. Tada je kula Lotrščak dozidana za dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić.

Komunikacija između katova, koje prvotno nije bilo, rješena je tako da je na sjevernoj strani prigrađeno zavjito stepenište. Jednom polovinom unutar zgrade, a drugom izvan.

Kula je građena od nepravilnog kamenja, a debljina zidova iznosi 195 centimetara. U prizemlju se nalazi sačuvan široki kružni svod, četvrti kat građen je opekom a zidovi su mu znatno tanji.

Zbog tadašnje nestašice novca za popravljanje i uzdržavanje, grad je kulu dao u zakup građanima uz obvezu da je i oni održavaju, a u slučaju neprijateljskog napada, građani su morali vratiti kulu gradu za obranu. Iz toga zaključujemo da se kula Lotrščak prilagođavala potrebama vremena.

Od 17. stoljeća, kula je služila kao trgovačko skladište, a u 19. stoljeću neko je vrijeme u njezinu prizemlju bila smještena kavana u koju se ulazilo s južne  strane. Kasnije je kula služila i u stambene svrhe.

Gradska je uprava, potkraj 19. stoljeća, odlučila nabaviti top koji će svakoga dana u podne pucati kako bi se prema njemu mogli ravnati zvonari svih gradskih crkava.

Grički top, smješten u gornjem dijelu kule Lotrščak, prvi put se oglasio na Novu godinu 1877. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaboravljen, a ponovno se oglasio tek 1927. godine s južnog prozora četvrtog kata odakle se javlja i danas, svakog dana u podne.

Danas je kula Lotrščak sastavni dio Javne ustanove Galerije Klovićevi dvori, a unutar kule možete pogledati fotografsku izložbu o Zagrebu.

Po nama, najljepši dio kule je maleni vidikovac odakle se pruža prekrasni panoramski pogled od 360 stupnjeva prema gotovo cijelom Zagrebu.

Nedavno objavljeno