Enciklopedija: Zagreb

Osnovni podaci o gradu Zagrebu

Površina: 641m2

Nadmorska visina: 122mnm (prema položaju Zrinjevca)

Stanovništvo (2018.): 802.338 stanovnika, gustoća: 1.232,47 stanovnika/km2

Gradonačelnik/ca: Tomislav Tomašević

Gradska naselja: 70

Gradske četvrti: 17

Dan grada: 31. svibnja

Zaštitnik: Majka Božja od Kamenitih vrata

Poštanski broj: 10000

Pozivni broj: 01

Uvod

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, i najveći grad u Hrvatskoj po broju stanovnika. Šire područje grada okuplja više od milijun stanovnika. Povijesno gledajući, grad Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brežuljcima – Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru današnjeg grada, njegovo povijesno središte. Nalazi se na jugozapadnom rubu Panonske nizine na prosječnoj nadmorskoj visini od 122 m (nadmorska visina određena prema nadmorskoj visini parka Zrinjevac), a podno južnih padina Medvednice, na lijevoj i desnoj obali rijeke Save. Položaj grada, koji je na mjestu spajanja alpske, dinarske, jadranske i Panonske regije, omogućio je da Zagreb postane most između srednjoeuropskog i jadranskog područja.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Zagrebu živi 790.017 stanovnika (prema podacima iz 2018. godine, u Zagrebu živi 802.338 stanovnika).

Kao najveći i glavni grad, Zagreb je kulturno, znanstveno, gospodarsko i upravno središte Republike Hrvatske i Zagrebačke županije. Zahvaljujući ulozi najvećeg prometnog centra u Hrvatskoj, razvijenoj industriji s dugom tradicijom i znanstvenim i istraživačkim ustanovama, Zagreb je gospodarski najrazvijeniji grad u Hrvatskoj. Grad Zagreb je kao glavni grad Hrvatske posebna teritorijalna, upravna i samoupravna jedinica koja ima položaj grada.

O postanku imena grada Zagreba postoje različite teorije, a jedino je neosporno da je ime Zagreb hrvatskog podrijetla. Čak i latinsko ime Zagabria upućuje na to da je ta lokacija još u srednjem vijeku bila zaštićena grabom ili opkopom. Po jednim se izvodi od glagola zagrepsti/odnosno ukopati. Po drugim se dovodi u svezu sa starim hrvatskim imenom za obalu “b(e)reg” koju i danas koriste u krašićkom kraju. U Krašiću Zagreb nazivaju Zabreg. Najpopularnija legenda je ona o Mandi i banu. Prema legendi, na tom je izvoru lijepa djevojka Manda srela umornog i žednog drevnog bana koji se vratio iz bitke te ju je zatražio da mu zagrabi vode. Prema toj zamolbi, “Mando, dušo, zagrabi vode”, Manduševac i Zagreb su dobili ime.

Gornji grad

Gornji grad ili Gradec je povijesna jezgra Zagreba koju, baš zbog svog značaja za grad, posjećuju mnogobrojni turisti. Zasnovana u srednjem vijeku, sve do 19. stoljeća činila je, zajedno s Kaptolom, središnje urbanizirano područje grada Zagreba. Tijekom vremena su ondje izgrađene brojne zgrade kojima se oblikovao njezin današnji izgled. Glavnim trgom Gornjega grada smatramo Trg sv. Marka, nekada mjesto trgovanja, a danas političko sjedište Hrvatske, sa zgradama Hrvatskog sabora, Vlade i Gradske skupštine.

Trgom sv. Marka dominira crkva sv. Marka, izvorno gotička građevina iz 14. stoljeća, kasnije preoblikovana u neogotičkom stilu.

Iz srednjega vijeka sačuvan je monumentalni južni portal s kipovima dvanaest apostola. Portal je nastao pod utjecajem glasovite kiparske radionice Parler iz Praga te predstavlja najznačajnije ostvarenje gotičkog kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Krov crkve s povijesnim grbovima Hrvatske i grada Zagreba potječe iz 19. stoljeća, iz velike obnove pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Zvonik crkve je iz baroknog vremena, a godina 1841. godine na njemu označava jednu od većih obnova.

Druga poznata gornjogradska crkva je barokna crkva sv. Katarine (1620.-32. godina), koja se smatra prvom baroknom građevinom kontinentalne Hrvatske.

Dvoranska crkva s bočnim kapelama, u unutrašnjosti je bogato ukrašena štukaturama Antonija Quadrija (1732. godina), a svetište je oslikano iluzionističkom arhitekturom oltara sa scenom „Sveta Katarina i aleksandrijski filozofi“.

Ovo značajno djelo baroknog slikarstva radio je slovenski slikar Krištof Andrej Jelovšek. Crni oltari potječu većinom iz 17. stoljeća, osim oltara sv. Ignacija koji je iz 18. stoljeća, rad znamenitog kipara Francesca Robbe.

Uz crkvu svete Katarine pruža se kompleks bivšeg isusovačkog samostana, izgrađenog u 17. stoljeću te nadograđenog 1980-ih. Danas je ova građevina sjedište galerijske ustanove Klovićevi dvori, gdje se održavaju vrhunske umjetničke izložbe.

Od nekadašnjih samostana, na Gornjem gradu je i samostan sv. Klare, odnosno opatica klarisa, u po njima nazvanoj Opatičkoj ulici.

Zanimljiv je po oslikanim pročeljima. Pretpostavlja se da su naslikani prozori povezani sa zatvorenom funkcijom ovoga ženskog samostana. U samostanu je danas smješten Muzej grada Zagreba, jedan od najbogatijih muzeja u Hrvatskoj.

U Ćirilmetodskoj ulici, južno od Trga sv. Marka, nalazi se grkokatolička konkatedrala sv. Ćirila i Metoda, a stoji na mjestu ranije kapele oštećene u potresu koji je pogodio Zagreb 1880. godine.

Projektirao ju je Hermann Bolle, a pošto se grkokatolici služe istočnim obredom, iako su dio katoličke crkve, sagradio ju je u svojoj osebujnoj verziji historicističkog neobizantskog stila. Crkvu odlikuje impresivni ikonostas izrađen od hrastovine, u zagrebačkoj Obrtnoj školi. Dio je grkokatoličkog sjemeništa koje se na Gornjem gradu nalazi od 1681. godine.

Na Gornjem gradu se također nalazi niz baroknih kuća i palača. Najznačajnija među njima je palača Vojković u Matoševoj 9 (1764. godina), u stilu marijaterezijanskog baroka, s vrlo reprezentativnim pročeljem s motivima školjki. Danas je u njoj smješten Hrvatski povijesni muzej.

Od drugih palača ističu se Banski dvori te uz nju palača Rauch (na Trgu sv. Marka 1 i 2), koje su danas jedinstven objekt u funkciji sjedišta Vlade Republike Hrvatske.

U Ćirilometodskoj ulici 3 nalazi se palača Raffay, u kojem se danas nalazi Hrvatski muzej naivne umjetnosti, a u blizini i kuća znamenite hrvatske plemićke obitelji Zrinski (Markovićev trg 3).

Tri vrlo lijepe barokne palače smještene su u Opatičkoj ulici: palača Juršić (Opatička 2), palača Rauch-Sermage (Opatička 6), te palača Bužan (Opatička 8) iz 1754. godine, djelo najpoznatijeg zagrebačkoga baroknog graditelja Matije Leonharta.

U Opatičkoj 10 nalazi se zgrada bivšeg Vladinog Odjela za bogoštovlje i nastavu, nekadašnjeg Ministarstva kulture i prosvjete. U njoj su bogati interijeri (poznata Zlatna dvorana), a ispred je raskošna neobarokna kovana željezna ograda (1894. godine), rad arhitekta Hermanna Bolléa i Obrtne škole u Zagrebu.

Od ostale stambene arhitekture valja spomenuti i ostatke nekadašnje renesansne kuće s crno-bijelom naslikanom dekoracijom (ugao Mesničke i V. Lisinskog), te poznatu ljekarnu u Kamenitoj 9 (pročelje je radio zagrebački graditelj Bartol Felbinger). U toj je kući živio unuk slavnog talijanskog pjesnika Dantea.

Gornji je grad nekad bio okružen zidinama s kulama i nekoliko gradskih vrataa, a do danas su očuvana jedino istočna, tzv. Kamenita vrata.

Na sjevernom dijelu Gornjeg grada je kula Popov toranj, u kojoj je smještena zvjezdarnica.

U zgradi u podnožju kule je legendardna zagrebačka gostionica Palajnovka. Još ćemo spomenuti i poznatu gostionicu Pod starim krovovima (Basaričekova 9), koja radi već desetljećima, a bila je inspiracija za gostionicu K Žnidaršiću u slavnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, a koji je dijelom sniman u susjednoj kući.

I za kraj, prekrasna kula Lotrščak, koja je poznati vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na Donji grad. Ispod kule nalazi se Strossmayerovo šetalište te uspinjača koja povezuje Gornji i Donji grad.

Donji grad

Donji grad se smatra urbanim središtem suvremenog Zagreba, a izgrađen je u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, od kada potječe i najveći dio njegove arhitekture. Glavni, najveći i najpoznatiji zagrebački trg je Trg bana Jelačića, nekad tržnica, a danas mjesto susreta, stjecište turista i građana te glavni dio pješačke zone centra Zagreba.

Na trgu je poznati spomenik banu Josipu Jelačiću (1866. godina), rad austrijskog kipara Antona Dominika Fernkorna. Izvorno je kip bio okrenut prema sjeveru kako bi simbolički mačem pokazivao prema Mađarima, budući da se ban Jelačić u svoje doba snažno odupirao mađarskoj vlasti. Kip je tijekom komunizma uklonjen te je ponovo postavljen 1990. godine.

Na istočnoj strani trga nalazi se suvremeno oblikovana fontana Manduševac, uz koju najviše vežemo poznatu priču o nastanku Zagreba.

Od značajnijih zgrada na trgu treba spomenuti palaču Kolmar (danas Društvo hrvatskih književnika) s dva tornjića, kuću Rado (1904.-05., arhitekt Vjekoslav Bastl) – remek djelo secesije s kamenim zmajevima na krovu, te kuću Popović (1906.-07., arhitekt Aladar Baranyai), na kojoj su reljefi umjetnika Ivana Meštrovića.

Sa zapadne strane trga izlazi se na Ilicu, jednu od najpoznatijih zagrebačkih ulica koja broji preko 500 kućnih brojeva. Centar Zagreba ima izrazito veliku pješačku zonu koja, osim Trga bana Jelačića i dio Ilice, obuhvaća i brojne okolne ulice nanizane dućanima i trgovinama.

Neke od ulica, poput Bogovićeve, poznate su po terasama kafića, a u Bogovićevoj se ulici nalazi poznata skulptura Prizemljeno sunce kipara Ivana Kožarića, koja je poslužila za zanimljivu suvremenu instalaciju pod nazivom Zagrebački Sunčev sustav.

Južno od Ilice je Cvjetni trg, mali intimni gradski trg francuskog tipa, koji je svoj nadimak Cvjetni dobio po štandovima cvjećara. Na trgu se nalazi kip pjesnika Petra Preradovića te poznati prolaz Oktogon, u zgradi nekadašnje Prve hrvatske štedionice.

Ova zgrada (1898.-1900., arhitekt Josip Vancaš), ima trgovački prolaz karakterističan za srednoeuropske gradove, a zanimljiva je po središnjoj dvorani natkrivenoj staklenom kupolom od vitraja.

Donji grad je također poznat po svom urbanizmu, kojeg karakteriziraju zgrade raspoređene u pravokutne blokove i načelno sijecanje ulica pod pravim kutem.

Ovdje se nalazi jedinstven zeleni pojas gradskih trgova-perivoja, u obliku slova U, nazvan Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova.

Zasnovan prema zamislima urbanista Milana Lenuzzija u drugoj polovici 19. stoljeća, predstavlja najveće i najznačanije urbanističko-hortikulturno ostvarenje u hrvatskoj gradogradnji.

Perivoji su većinom oblikovani kao kombinacija francuskih vrtova s cvjetnim parterima i engleskih šumovitih parkova, a okružuju ih velike javne i privatne zgrade.

Najstariji od parkova je Zrinjevac, sa stoljetnim platanama i glazbenim paviljonom u sredini.

Sjeverno od Zrinjevca se ističe zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u stilu neorenesanse (1884. godine, arhitekt Friedrich von Schmidt), u kojoj je Strossmayerova galerija starih majstora.

Na istočnoj strani trga su zgrada Ministarstva vanjskih poslova te Županijski sud u Zagrebu, a na sjevernoj Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sa zapadne strane su reprezentativne historicističke zgrade: palača Vranyczany u kojoj je Arheološki muzej u Zagrebu, te palača Medaković s poznatom kavanom Lenuci i stropovima na katu koji su oslikani arabeskama.

Na obližnjem Trgu Josipa Jurja Strossmayera nalaze se iznimno raskošne zgrade s bogatim pročeljima, poput neorenesansne palače Vranyczany (1882.-83., arhitekt Otto Hoffer) u kojoj je Moderna galerija.

Tu su i palača Priester (danas Odsjek za povijesne znanosti HAZU) i Hotel Palace, obje s kraja 19. stoljeća te djela zagrebačkih arhitekata Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, poznatih po gradnjama u neobaroknom stilu. Spomenimo ovdje i kuću Milana Lenuzzija (Strossmayerov trg 11), tvorca Zelene potkove.

Trg kralja Tomislava uređen je kao parterni vrt s fontanom i kipom kralja Tomislava – sa sjeverne strane omeđen je zgradom Umjetničkog paviljona (1897.-98.), a s južne se nalazi Glavni kolodvor.

Od zgrada se također ističu kuća slikara Vlahe Bukovca (1895.-96. godina), te kuća Feller (1903. godina), djelo arhitekta Vjekoslava Bastla u stilu venecijanske neogotike.

Bastl je također projektirao i znamenitu secesijsku kuću Kallina (1903.-04. godina), na križanju Gundulićeve i Masarykove ulice, poznatu po prikazima šišmiša i keramičkim pločicama koje su nastale u tvornici vlasnika kuće Josipa Kalline.

Južni dio Zelene potkove obuhvaća Starčevićev trg sa zgradom Starčevićeva doma (1894.-95. godina) (danas Gradska knjižnica), izgrađenog za političara Antu Starčevića.

Slavni Hotel Esplanade (1922.-24. godina) smješten je odmah uz Glavni kolodvor, a iz povijesti je najpoznatiji po tome što su u njemu nekada odsjedali putnici znamenitog vlaka Orient Express.

Prema zapadu se pruža i zagrebački botanički vrt.

Zapadni dio Zelene potkove čine Marulićev trg, Mažuranićev i Trg Republike Hrvatske.

Na Marulićevu trgu se nalazi secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva (1910.-13. godina, arhitekt Rudolf Lubinsky), izvorno građena za Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. I dok je unutrašnjost bogato ukrašena po načelu totalnog dizajna radovima vrhunskih umjetnika i obrtnika toga doba, krov zgrade je poznat po ukrasima u obliku zelenih sova koje simboliziraju mudrost.

Zapadni krak Zelene potkove završava na Trgu Republike Hrvatske, a danas se smatra jednim od najljepših trgova u Zagrebu.

Trgom dominira velebna neobarokna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (1894.-95. godina), sjedište najveće kazališne ustanove u Hrvatskoj.

Zgradu ju otvorio car Franjo Josip I., a projektirali su je Fellner i Helmer, poznati graditelji srednjoeuropskih kazališta.

Ispred zgrade nalazi se Meštrovićeva skulptura Zdenac života (1905. godina).

Na istom se trgu nalazi još i Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski školski muzej te Rekorat Sveučilišta u Zagrebu.

S južne strane su lijepa secesijska zgrada bivše Trgovačko-obrtne komore te zgrada Hrvatskog sokola, danas Akademija dramske umjetnosti.

Istočni dio Donjega grada, van Zelene potkove, većinom je izgrađen u prvoj polovici 20. stoljeća i karakterističan je po modernoj arhitekturi.

Na nekadašnjem Trgu burze, danas zvanom Trg hrvatskih velikana, je monumentalna Palača burze (1923.-27. godine, danas Hrvatska narodna banka), djelo modernog arhitekta Viktora Kovačića.

U blizini je i Trg žrtava fašizma s kružnom zgradom Hrvatskog doma likovnih umjetnika (1938. godina), nastaloj prema zamisli Ivana Meštrovića. U njoj se danas održavaju izložbe suvremene umjetnosti.

Kaptol

Najpoznatiji simbol današnjeg Kaptola je Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, a katedrala je također i jedan od najpoznatijih simbola cijelog Zagreba. Izgled katedrale je primjer promjene kroz graditeljske stilove jer se na njoj može primjetiti više graditeljskih stilova. Zagrebačka biskupija je osnovana 1094. godine, a uskoro kreće i izgradnja katedrale. Troapsidalno svetište s poligonalnim apsidama građeno je u ranogotičkom stilu krajem 13. stoljeća, tri broda koji teže kasnogotičkom izjednačavanju visine prostora građena su u 14. i 15. stoljeću. U vrijeme gradnje zvonika turska je vojska zaprijetila gradu, pa je gradnja preusmjerena na zaštitne bedeme. Nakon prestanka prijetnje, u 17. stoljeću gradi se jedan zvonik, te tada barok obuhvaća skoro cijelu gradnju.

Tijekom 18. stoljeća, južno i istočno krilo tvrđave pregrađeno je u monumentalnu klasicističku biskupsku palaču.

1880. godine Zagreb je zatresao veliki potres koji je nanio veliku štetu i katedrali, te uskoro poslije potresa započinje obnova katedrale u neogotičkom stilu u skladu s tadašnjim europskim trendovima. Prema nacrtima austrijskog graditelja Friedricha von Schmidta, izgranju je vodio Hermann Bolle.

Sat kraj Zagrebačke katedrale – Sat pokazuje 7 sati i 3 minute, točno vrijeme kada je, prema podacima meteorološke postaje, zabilježen potres 1880. godine

Nakon obnove, katedrala dobiva svoj današnji oblik s dva tornja vidljiva iz cijelog grada, a visina im je oko 105 metara.

Oko zagrebačke katedrale nalaze se zidine koje su nastale za vrijeme opasnosti od turaka. Sagrađene su u vrlo kratkom roku od 1512. do 1521. godine. Pri obnovi katedrale krajem 19. stoljeća, predviđeno je rušenje jedne kule ispred ulaza u katedralu kako bi se omogućio nesmetan pogled na nju, no unatoč rušenju i dogradnji, to su jedne od najboljih očuvanih renesansnih obrambenih zidina u Europi.

Tik uz katedralu smjestila se kapela za koju je zaslužan Stjepan II, koji je nakon Tatarskih pohoda u prvoj polovici 13. stoljeća podigao kapelu svom imenjaku svetom Stjepanu. Kapela je služila za održavanje obreda za vrijeme većih građevinskih radova na obližnjoj katedrali, a riječ je o romaničko-gotičkoj kapeli koja je ukorporirana u nadbiskupsku palaču u 18. stoljeću. Gotičke freske iz 14. stoljeća jedinstven su primjer u hrvatskoj umjetnosti.

U katedrali se nalazi riznica koja svjedoči o 14-stoljetnom kontinuitetu kršćanstva na ovim prostorima. Liturgijski predmeti od zlata, srebra, drva i pergamene čuvaju se iznad sakristije unutar katedrale. Najstariji i najvrjedniji predmet riznice jest plenarij od bjelokosti s deset prizora iz Isusova života, a u Zagrebu se nalazi još od 11. stoljeća. Postoji i priča o krađi, kada je lažni grof, koji se predstavio kao ljubitelj umjetnosti, načinio kopiju koju je prodavao u Americi. Danas se i original i kopija čuvaju u riznici.

Ispred katedrale smještena je fontana prema nacrtu arhitekta Hermanna Bollea, zove se Bogorodica s anđelima, a sagrađena je u neogotičkom stilu. Autor pozlaćenih skulptura Bogorodice i četiriju anđela je austrijski kipar Fernkorn.

Na istočnoj strani katedrale nekada su se nalazili biskupski ribnjaci u kojima su svećenici s obližnjeg Katpola lovili ribu za posni petak, a u 19. stoljeću ribnjaci su pretvoreni u perivoj engleskog tipa kojeg danas znamo kao Ribnjak.

Dolac

Trbuh grada, najpoznatija, najstarija i najšarenija zagrebačka tržnica – dio su opisa koji stoje uz Dolac. Većina zagrebačkih kvartova ima tržnice otvorenog tipa, no najpoznatija je ona koja se nalazi na platou Dolac. Odlukom grada, kuće na Dolcu su srušene početkom 20. stoljeća kako bi se 1930. godine otvorila suvremena tržnica na tri etaže. Na njoj se svakodnevno prodaju svježe voće i povrće, meso i riba, a postao je i prepoznatljivi simbol Zagreba kojeg često obilaze i turisti.

Do Dolca se nalazi Crkva sv. Marije koja je sagrađena na mjestu cistercitske crkve iz 13. stoljeća. Ova trobrodna crkva iz 18. stoljeća jedinstveni je primjerak baroknog oblikovanja sakralnog prostora i pokazuje svu raskoš mramornih oltara i iluzionističkih freski.

Na platou iznad Dolca se nalazi kip Petrice Kerempuha, djelo kipara Vanje Radauša, koji je postavljen 1955. godine. Petrica Kerempuh je lik iz hrvatske književnosti.

Zemljopis

Zagreb se nalazi u kontinentalnoj središnjoj Hrvatskoj, na južnim obroncima Medvednice te na obalama rijeke Save. Nalazi se na nadmorskoj visini od 122 metra (nadmorska visina određena prema položaju parka Zrinjevac). Povoljan zemljopisni smještaj na jugozapadnom kutu Panonske nizine, između alpske, dinarske, jadranske i panonske regije, uzrok je činjenici da se Zagreb nalazi na prometnom čvorištu puteva između Srednje i Jugoistočne Europe te Jadranskog mora. 

Klima u Zagrebu je umjerena kontinentalna. Ljeta su vruća i suha s prosječnim temperaturama od 20 °C, dok su zime hladne s prosječnim temperaturama od 1 °C. U Zagrebu postoji 165 000 stabala, koja pokrivaju 14 milijuna četvornih metara površine. Ima 18.000 klupa za sjedenje uz zelene površine. Od 266 vrsta drveća, najčešće su: obična breza, gorski javor, javorolisna platana i crni bor. Grada Zagreba Grad Zagreb prostire se na površini od 641 km2. Područje Grada Zagreba (u širem smislu), osim naselja Zagreba, obuhvaća i drugih 70 naselja.

Važne godine

Onastanku imena grada govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i žedan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reče: “Mando, dušo, zagrabi”! Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, što govori da je tu i ranije postojalo naselje.

  • 1242. godine – Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko – ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad.
  • 1557. godine – Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske.
  • 1607. godine – Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta.
  • 1776. godine – iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade).
  • 7. rujna 1850. godine – Kaptol, Gradec i Vlaška Ves ujedinjeni u grad Zagreb.
  • 25. lipnja 1991. godine – Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Grad Zagreb ima 790.017 stanovnika. Šire gradsko područje okuplja više od milijun stanovnika. Prosječna starost stanovnika je 39,7 godina, a prema narodnosti većinu stanovnika čine Hrvati (oko 92 %), a od nacionalnih manjina najznačajnije skupine su: Srbi, Slovenci, Bošnjaci (bosanski muslimani) i Albanci. Prema vjeri većina Zagrepčana izjašnjava se katolicima (87 %), a ostale najznačajnije vjerske zajednice su: pravoslavna zajednica, islamska zajednica (2 %), Evangelička crkva, Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva kao povijesne protestantske konfesije, Adventistička crkva, Baptistička crkva, židovska zajednica i Jehovini svjedoci. Oko 4 % izjašnjava se agnosticima, a 3,5 % ateistima.

Najveće gradske četvrti su: Trešnjevka (više od 120 000 stanovnika), Novi Zagreb (više od 110 000 stanovnika) i Dubrava (blizu 100 000 stanovnika). Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Zagreb imalo je 706 770 stanovnika, dok je Grad Zagreb imao 777 826 stanovnika. Metropolitansko područje grada imalo je 1 107 623 stanovnika 2013. godine.

Gradske četvrti

Na području Grada Zagreba 1999. osnovane su gradske četvrti i mjesni odbori kao oblici mjesne samouprave. U Gradu Zagrebu osnovano je 17 gradskih četvrti i 218 mjesnih odbora. Mjesni su odbori osnovani za pojedini dio gradske četvrti, pojedino naselje ili više međusobno povezanih manjih naselja, ili dio većeg naselja koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu cjelinu. Četvrti se neformalno dijele na “kvartove”, odnosno manje četvrti određene specifičnom izgradnjom, urbanizmom i stanovništvom koje ih naseljava. Dobrim za život općenito se smatra nekoliko četvrti.

Prva je centar grada (Donji grad i Gornji grad) zbog raznolikosti sadržaja i dobre urbane opremljenosti. Druga je podsljemenska zona, koja predstavlja svojevrsni rezidencijalni dio Zagreba (bivši tzv. ljetnikovački predjeli), u koje spadaju: Šalata, Tuškanac, Pantovčak, Horvatovac, Zelengaj, Vrhovec i dr. Na trećem su mjestu novija stambena naselja u četvrti Jarun, privlačna zbog blizine rekreacijskog područja, te druga naselja s pretežito novogradnjom (primjerice Špansko). Četvrti kao što su Trešnjevka, Trnje, Peščenica – Žitnjak su većinom nekvalitetno izgrađene bivše radničke četvrti, koje proživljavaju snažnu urbanizaciju i još uvijek nemaju dobru urbanu opremljenost, a isti je slučaj s velikim naseljenim područjem na istočnom rubu grada, Dubravom.

Novi Zagreb građen je u potpunosti u drugoj polovici 20. stoljeća kao velika skupina stambenih naselja na južnoj obali Save. Karakteriziraju ga široke avenije, zelene površine te zgrade i neboderi građene u duhu funkcionalizma. Novi Zagreb ima vrlo dobar urbanitet, a lokacija Zagrebačkog velesajma, Muzeja suvremene umjetnosti (u naselju Sopot), uređenje parka i jezera Bundek, otvaranje novog trgovačkog centra (Avenue Mall) koji je postao središtem okupljanja ljudi, te izgradnja novih stambenih zgrada, znači postupno poboljšanje urbanog života u ovom velikom gradskom području.

Promet

Sve glavne autoceste prolaze kroz Zagreb i granaju se prema raznim dijelovima Hrvatske. Možda najvažnija od njih je autocesta A1 Zagreb – Split – Dubrovnik, koja je u potpunosti završena do Ploča. Druga glavna trasa je na koridoru X Transeuropskih autocestnih mreža, A3 Bregana – Zagreb – Lipovac, koja spaja sjevernu Europu s Turskom preko Balkana i Grčke. Zadnji dio te dionice od Županje do graničnog prijelaza Bajakovo sa Srbijom dovršen je na ljeto 2006.

Treća glavna trasa je autocesta A6 (E65) Zagreb – Rijeka, koja spaja glavni grad s najbližom velikom lukom na Jadranu. Uz te tri glavne grane tu su još i autoceste A4 Zagreb – Goričan koja se u Mađarskoj nastavlja na autocestu prema Budimpešti, te autocesta A2 Zagreb – Macelj, koja pripada Phyrnskoj autocesti od Nürnberga u Njemačkoj do Beograda u Srbiji (od Zagreba do Lipovca/Bajakovo Phyrnska autocesta nosi ime A3). Započeti su i radovi na novoj autocesti A11 Zagreb – Sisak, dovršetak dionice do Lekenika previđa se poslije 2009. godine.

Zagreb je također veliko željezničko čvorište. Dva od tri najvažnija europska koridora u Hrvatskoj prolaze kroz Zagreb. To su Paneuropski Željeznički koridor V (krak b) koji ide od Botova do Rijeke i Paneuropski Željeznički Koridor X koja je najvažniji željeznički pravac u Republici Hrvatskoj. Osim toga, u Zagrebu se spajaju i pruge za Karlovac i Sisak. Razvijen je i prigradski putnički promet Zagreba. Teretni promet se vrši obilazno. Zagreb posjeduje i veliki teretni kolodvor.

Zračna luka „Franjo Tuđman” najveća je i najprometnija zračna luka u zemlji. Nalazi se na teritoriju grada Velike Gorice. Putnička zgrada i platforma dovršene su 1959., a u jesen iste godine zračna je luka otvorena za civilni zračni promet. Godine 2008. raspisan je međunarodni arhitektonski natječaj za novi terminal zračne luke čija je izgradnja počela 2013. godine. U funkciji je od 28. ožujka 2017.

Pored Zračne luke „Franjo Tuđman”, u Lučkom postoji i manji športski aerodrom, Zračno pristanište Lučko.

Javni prijevoz

Javni gradski prijevoz u Zagrebu čini mreža tramvajskih i autobusnih linija, gradsko-prigradski vlakovi te taksi vozila. Glavninu javnog prijevoza u Zagrebu obavlja Zagrebački električni tramvaj (ZET), koji je operator tramvajskog i autobusnog prometa, a brine se i o uspinjači i žičari, koja je trenutno izvan funkcije (očekuje se izgradnja nove). ZET je podružnica gradskog trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o.

Prvi električni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Današnja tramvajska mreža ima ukupnu dužinu od 116 km (širina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noćne linije. Autobusni promet ZET-a trenutno se sastoji od 120 autobusnih linija, od toga 69 gradskih i 51 prigradskih.

Uspinjača ZET-a spaja zagrebački Gornji i Donji grad. S prugom dugom samo 66 metara poznata je i kao najkraća žičana željeznica na svijetu namjenjena javnom prometu. Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890. godine. Danas je zaštićena kao spomenik kulture, a također je jedna od turističkih atrakcija u Zagrebu.

Žičara “Sljeme” puštena je u promet 27. srpnja 1963. godine, a za promet je zatvorena sredinom 2007. godine (službeno je zatvorena 1. srpnja), nakon kvara na elektromotoru (5. lipnja) za koji je procijenjeno da je neisplativ za saniranje. U tijeku su pripreme za izgradnju nove moderne sljemenske žičare. Žičara je bila u funkciji prijevoza izletnika na vrh Medvednice.

U Zagrebu danas ima oko 1.150 taksi vozila, a vožnja taksijem dostupna je 24 sata dnevno. Prvi autotaksi u Zagrebu pojavio se na Trgu Bana Jelačića 11. lipnja 1901. godine.

Gradsko-prigradskim željezničkim prijevozom koristi se radnim danom u prosjeku oko 70.000 putnika. Glavna željeznička linija prometuje na relaciji Savski Marof – Zagreb Glavni kolodvor – Dugo Selo. Hrvatske željeznice uvele su ovu liniju 1992. godine. Uz ovu liniju, drugi važni prigradski smjerovi su prema Velikoj Gorici te Jastrebarskom, a zajedno s lokalnim vlakovima iz smjera Zaboka, Novske, Karlovca i Koprivnice.

Dana 14. svibnja 2013. godine je po uzoru na velike europske metropole, pušten u rad sustav javnih bicikala. Zagrepčanima je na raspolaganju više od 100 bicikala, na ukupno trinaest lokacija u gradu. Prvih sat vremena vožnja se ne naplaćuje, dok svaki idući sat košta simboličnih osam kuna.

Kultura

Zagreb je najveće kulturno središte Hrvatske, a u samom gradu se nalazi više ustanova koje tradicionalno imaju velik prestiž. U glazbi je to Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u svijetu kazališta, baleta i opere Hrvatsko narodno kazalište, a među knjižnicama Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Među brojnim kvalitetnim muzejima i galerijama, po kulturnom odjeku izložbi možda se najviše ističu Klovićevi dvori smješteni na Gornjem gradu.

Knjižnice

U Zagrebu se nalaze Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Knjižnica “Andrija Štampar”, Knjižnica Knežija, ZAGRABIENSIA zavičajna zbirka Zagrepčana, Knjižnice Vladimir Nazor i Knjižnica Medvešćak, Knjižnica i čitaonica Bogdan Ogrizović. Pri Knjižnici i čitaonici “Bogdan Ogrizović” djeluje Središnja knjižnica Albanaca u Hrvatskoj, a pri Knjižnicama grada Zagreba djeluje Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj.

Muzeji i galerije

Zagrebački muzeji čuvaju više od 3,6 milijuna eksponata u više od trideset zbirki, od javnih i crkvenih muzeja do privatnih zbirki i galerija. Više desetaka privatnih manjih i većih galerija nalazi se gotovo u svim dijelovima grada. Arheološki muzej u Zagrebu (kod parka Zrinjevac) čuva gotovo 400.000 artefakata stečenih iz različtih izvora u stoljetnom razdoblju. Najpoznatija je Egipatska zbirka s tzv. Zagrebačkom mumijom, koja je uvijena u tkaninu s najstarijim etrušćanskim natpisom na svijetu (Liber Linteus Zagrabiensis).

Od umjetničkih muzeja najznačajniji je Muzej za umjetnost i obrt (na adresi Trg Republike Hrvatske 10), osnovan 1880. godine, u kojemu su zbirke povijesnog pokućstva i obrta, a danas brojem artefakata čine najbogatiji muzej u Hrvatskoj.

Historijsko slikarstvo i skulptura od 14. do 19. stoljeća može se vidjeti u Strossmayerovoj galeriji starih majstora (Zrinjevac 11) u sklopu HAZU-a i Muzeju Mimara, donaciji kolekcionara Ante Topića Mimare gradu Zagrebu, koja je otvorena 1987. godine u zgradi nekadašnje gimnazije. Potonja sadrži 3.750 djela iz različitih kultura i civilizacija. Moderna galerija (Hebrangova 1) je umjetnička zbirka hrvatskih slikara i kipara 19. i 20. stoljeća.

Od drugih umjetničkih muzeja, tu je Atelier Ivana Meštrovića (Mletačka 8) sa skulpturama, crtežima i litografijama najznačajnijeg hrvatskog umjetnika 20. stoljeća. Potom Hrvatski muzej naivne umjetnosti, kao i Muzej suvremene umjetnosti, čije je nova zgrada otvorena 2009. u Novom Zagrebu.

U Zagrebu se nalaze i dva bogata povijesna muzeja. Muzej grada Zagreba (Opatička 20), osnovala je Družba Braće hrvatskog zmaja, a smješten je u obnovljenom kompleksu bivšeg samostana klarisa iz 17. stoljeća. Muzej tematizira kulturnu, gospodarsku i političku povijest Zagreba od rimskih vremena do najnovijeg doba.

Tu je i Hrvatski povijesni muzej u palači Vojković (Matoševa 9). Od drugih muzeja, značajni su Hrvatski prirodoslovni muzej, Tehnički muzej te Etnografski muzej. Vrijedne zbirke čuvaju i Hrvatski školski muzej, Gliptoteka HAZU i Kabinet grafike HAZU. Najposjećenije izložbe svjetskih umjetnika nudi galerija Klovićevi dvori, a stogodišnje iskustvo u tom smislu ima Umjetnički paviljon.

Kazališta

Prve kazališne predstave održavale su se u Zagrebu još u 18. stoljeću, a prva kazališna zgrada podignuta je davne 1833. godine. Danas u Zagrebu postoji dvadesetak stalnih i sezonskih kazališta. Hrvatsko narodno kazalište, otvoreno 1895. godine, ima najveći prestiž u izvedbi povijesnih djela, drame, opere i baleta.

Osim HNK najpopularniji su Gradsko dramsko kazalište Gavella, Gradsko kazalište Komedija, Zagrebačko kazalište mladih, Teatar Exit i Satiričko kazalište Kerempuh.

Postoje specijalizirana kazališta za dječju publiku, dok ih je nekolicina smještena izvan centra grada i orijentirana na publiku iz većih gradskih četvrti (Trešnjevka, Dubrava). Tijekom ljeta, razna se kazališna i koncertna događanja odvijaju pod vedrim nebom, a najpoznatije je Zagrebačko histrionsko ljeto na Opatovini.

Događanja

Zagreb je mjesto održavanja više festivala sa svjetskim značenjem, kao što su Animafest – svjetski festival animiranog filma koji se održava svake parne godine, INmusic festival – jedan od najvećih open-air festivala u Hrvatskoj koji se održava svake godine krajem lipnja, Međunarodna smotra folklora, kazališni festival Eurokaz, te Festival suvremenog plesa.

Zagreb ima i filmski festival, Zagreb Film Festival, a posebno je zanimljiv ZagrebDox, festival dokumentarnog filma. Od bitnih izložbi recentnog vizualnog izričaja, tu je Zagrebački salon. Od glazbenih festivala, tu je Zagrebfest, jedna od najstarijih manifestacija hrvatske pop glazbe, potom festival avangardne glazbe Muzički biennale Zagreb svake neparne godine te Festival Zagrebačke filharmonije.

Od 1996. se na ulicama središta Zagreba održava Cest is d’Best, međunarodni multimedijalni festival uličnih zabavljača. Ljeti se također održavaju koncerti na otvorenom, većinom na Gornjem gradu (Ljeto na Gornjem gradu, Ljeto na Strossu, Ljeto kod Matoša).

Najpoznatija koncertna dvorana u Zagrebu je Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, sagrađena 1973. i nazvana po znamenitom skladatelju prve hrvatske opere Vatroslavu Lisinskom. Dvorana je bila i mjesto održavanja Eurosonga 1990. godine.

Veći koncerti zabavne glazbe održavaju se u Domu sportova, a od nedavno i u veličanstvenoj Areni Zagreb. Od drugih događanja poznata je izložba cvijeća Floraart (krajem srpnja i početkom lipnja), te Old-timer Rally, koji se održavaju jednom godišnje. Posebno je zanimljiv Markov sajam, tj. sajam starih obrta i zanata koji se izvorno održavao na Trgu sv. Marka, nekada glavnom gradskom trgu, a danas na Trgu bana Jelačića. Dani Grada Zagreba održavaju se 16. studenog.

Pogledajte i

Abededa Zagreba

Članci na temu povijesti grada

Zadnje ažuriranje 20. travnja 2021. godine